Ovo su priče o kontinuitetu i promjeni. O tome kako se obiteljski posao može modernizirati, a da pritom ne izgubi karakter. I o tome kako mladi ljudi, osobito danas – u vremenu u kojem je toliko toga neopipljivo – u zanatu vide priliku, a ne kompromis.
Kad se govori o budućnosti ljudskog rada, tema su isključivo tehnologija, digitalizacija i umjetna inteligencija. Sve manje se spominju radione koje mirišu na drvo, zvuk blanjalice ili ruke istrošene od piljevine i godina rada. A upravo tamo – među masivom, furnirima i nacrtima – događa se jedna tiha, ali važna smjena generacija.
Vodimo vas u svijet četiri renomirane stolarije u Zagrebu i okolici, koje danas prelaze u ruke mladih ljudi – druge ili treće generacije majstora.
U stolariji Haus, posao – koji su stvorili njihovi roditelji – danas na svojim leđima nose braća Krešo i Marko. Lisakovi su s Matijom ušli već u treću generaciju stolara, nakon što je temelje postavio njegov djed. Karla Gjuran naučila je sve što zna od oca, kojeg će za nekoliko godina zamijeniti na čelu tvrtke, dok u radionici Bogdanović na zagrebačkoj Trešnjevci dvojica mladića svaki dan strpljivo uče od gospodina Miroslava.
Svi oni imaju zajedničko više od puke mladosti.
Nekad i danas
Oni su odrasli uz radionice ili su svjesno izabrali zanat u vremenu kada se od mladih očekuje ured, laptop i “čisti” posao. Umjesto toga, biraju piljevinu, preciznost, odgovornost i projekte koji u domovima ljudi ostaju živjeti desetljećima.
Ono što ih razlikuje od generacija prije njih nije odnos prema radu – on je jednako ozbiljan i predan – nego alat kojim rade i kontekst u kojem posluju. Laptop je danas jednako važan kao i cirkular. Nacrti se rade digitalno, komunikacija s investitorima ide preko poruka i video poziva, a projekti se realiziraju od Zagreba i Rijeke do obale, pa čak i izvan Hrvatske. Ipak, suština je ista: ako nema odgovornosti prema poslu i ljudima oko sebe, nema budućnosti.
Fotoreportaža koju donosimo u nastavku, nisu samo priče o namještaju i ljudima koji ga stvaraju. To su priče o kontinuitetu i promjeni. O tome kako se obiteljski posao može modernizirati, a da pritom ne izgubi karakter. I o tome kako mladi ljudi, osobito danas – u vremenu u kojem je toliko toga neopipljivo – u zanatu vide priliku, a ne kompromis.
