Ploče velikog formata od mineralnih materijala (jedna dimenzija dulja od 200 cm) već od davnina koristimo u uređivanju interijera, najčešće za kuhinjske radne ploče, stolove, pultove, kao i za oblaganje zidova. Na početku su to bile ploče od prirodnog kamena, no početkom 20. st. uvode se i ploče izvedene od umjetnih materijala.
S obzirom na način proizvodnje i sastav možemo ih podijeli ti na tri glavne skupine. Prve su se počele proizvoditi ploče od “umjetnog kamena”. Postupak je bio krajnje jednostavan – komadići kamena (agregat) različitih dimenzija i/ili kameno brašno miješalo bi se s nekim vezivnim materijalom. Na početku su to bili “obični” Portland cement i njegova izvedenica bijeli cement, a kasnije i druga sintetička veziva kao što su epoksi smole. U ovoj kategoriji imamo priproste terazzo ploče na jednoj i visoko sofisticirane tehnološki napredne ploče (SM Quartz) na drugoj strani. Druga vrsta ploča velikog formata je podrijetlom iz tehnološkog postupka proizvodnje keramičkih pločica. Primjenom unaprijeđenih načina proizvodnje i s pomnim izborom sastojaka omogućena je izrada keramičkih ploča duljine preko 300 cm (Laminam). Treća vrsta ploča nastala je krajem 60-tih kad je jedna od najvećih svjetskih kemijskih kompanija patentirala novi proizvod, službeno i stručno nazvan “solid surface material”. Sastav mu je bio od aluminijevog trihidrata s vezivom od akrilnih polimera s dodacima anorganskih punila i pigmenata (GetaCore, Corian, Kerrock).
Svaka od ovih vrsta ploča ima svoje prednosti i mane. Umjetni kamen je najbliži prirodnom kamenu, Laminam ploče imaju besprijekoran dizajnerski učinak, dok se GetaCore ploče odlikuju ugodnom toplinom svoje površine i bešavnim spajanjem pojedinih elemenata. Osim tih značajki pri izboru bi trebalo posvetiti pažnju na ekološke karakteristike svakog od proizvoda i razmotriti njegov utjecaj na degradiranje krajobraza prilikom dobivanja sirovina, kao i ugljikov otisak. Ugljikov otisak (eng. „Carbon Footprint“) je mjera ukupne emisije stakleničkih plinova koju izravno ili neizravno uzrokuje neka osoba, proizvod, tvrtka ili događaj, svedena na CO2e ekvivalent.
Sve ploče od umjetnog kamena imaju neke zajedničke značajke – proizvode se od prirodnog kamenog materijala i imaju jednake karakteristike po čitavoj debljini ploče, što znači da odabrani dekor vidimo kako na površini tako i na presjeku ploče. Razlikuju se po tipu vezivnog materijala i vrsti kamena koji čini osnovni gradivni sastojak. Mramor i kremen (kvarc) su dvije najčešće vrste kamena koje se rabe u proizvodnji predmentnih ploča.
Primjer lijepo razvijenih kristala prirodnog kvarca.
Proizvodnja se odvija nanošenjem sloja sirovog materijala kvracnog agregata pomiješanog s vezivnim polimernim smolama na horizontalnu ploču. Taj sloj se vibrira i preša u vakuumu, a nakon toga se zagrijava do temperature od cca 120 stupnjeva C što uzrokuje očvršćivanje i solidifikaciju početne smjese. Takav “vibro-kompresijski postupak” osigurava pravilnu raspodjelu agregata, zapunjenje svih prostora vezivnim materijalom što rezultira da konačni proizvod bude potpuno neporozan. Ploče se zatim hlade, a nakon toga bruse se i obrezuju na projektirane dimenzije i odlaze na završnu obradu površine, dodatnim brušenjem u skladu s dekorom, četkanjem, poliranjem ili nanošenjem posebne teksture.